Mirogoj, 2. prosinca 2024.
Poštovana obitelji, poštovani skupe,
U svom životnom putu od Hercegovine, koju kao da je utjelovljavao, preko Zagreba, u kojem je bio mladi proljećar preteča povijesnih proljećara, do Mađarske s kojom je isprepleo osobni, obiteljski, profesionalni i diplomatski profil, Zvonimir Marić je bio poput velike uskrsne svijeće koja je gorjela, dogorjela i nastavlja svoje svjetlo u visinama vječnosti, u visinama koje je htio dosegnuti i na ovom svijetu, između ostalog i u gotovo svagdanjem uspinjanju na Sljeme, na kojem smo ponekad dijelili sudioništvo na cilju, u svetištu Majke Božje Sljemenske kraljice Hrvata, često i s našim preminulim predsjednikom Smiljanom Šimcem.
Uime Hrvatskog diplomatskog kluba, kojega je prof. dr. sc. Zvonimir Marić, generalni konzul RH u Pečuhu u Mađarskoj, od 1998. do 2002., bio redoviti član, član Upravnog vijeća i Nadzornog odbora, član uredništva i urednik dragocjenog i velebnog niza od šest knjiga Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske te Glasnika Hrvatskog diplomatskog kluba, izražavam iskrenu sućut obitelji našeg vrlog pokojnika.
Premda bolestan i u godinama, Marić je bio gotovo do kraja života vrlo zauzeti član našeg Kluba, koji je imao osobitu sklonost prema nakladničkoj djelatnosti Kluba te za širenje vijesti o njemu, uređujući praktički sam, i to godinama, od siječnja 2011. do listopada 2023., elektroničko izdanje Glasnik Hrvatskog diplomatskog kluba. Bilo mu je vrlo stalo da se ta njegova ostvarenja ne izgube u nekim novim bespućima, a mi smo sretni da je, unatoč početnom lutanju, Glasnik Hrvatskog diplomatskog kluba uspio u svoja prva dva broja nakon Marićeve ere ipak ugledati svjetlo dana za njegova života.
U petoj knjizi spomenutog memoarskog niza koji je objavio sjećanja veleposlanika i generalnih konzula iz prvog desetljeća diplomacije RH, dakle iz devedesetih godina, sjećanja onih koje bismo mogli nazvati Tuđmanovim ambasadorima, Marić je objavio opširna sjećanja, na stotinjak stranica, na svoje četverogodišnje razdoblje generalnog konzula u Pečuhu. Marićev tekst, napisan 2015., obiluje podatcima o njegovim mnogobrojnim aktivnostima u tom diplomatskom mandatu na raznim poljima, sve su opisane jezgrovito i vrlo egzaktno, potpuno je jasno da ih je pisao inženjer kojemu je točnost imanentna, a opet, iz naizgled šturih podataka, izbijaju iskre, ideje i njihove realizacije, kakve priliče projektantu mostova.
Evo par navoda: „U sklopu manifestacije Krležin dan u Pečuhu 30. svibnja 2002. upriličene su tri priredbe. Glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda pok. Tomislav Ladan i ja otkrili smo spomen ploču na zgradi na mjestu gdje je bila zgrada Mađarske kraljevske kadetske škole, koju je Krleža pohađao 1908-1911. godine, otvorena je izložba o Krleži (uz nezaboravan Ladanov uvodni govor) i na kraju je Gradsko kazalište Gavella izvelo Krležinu predstavu Kroatenlager u režiji Zlatka Viteza u Komornom kazalištu.“ (str. 199-200). Ovaj sam događaj naveo i zbog neke očite simpatije koja je paradoksalno, čini mi se, postojala između mladog i buntovnog Marića i starog, a nekoć buntovnog, Krleže!
Drugi navod: „Puštanje u promet obnovljenog mosta preko Dunava kod Baje 21. listopada 1999. događaj je od iznimne gospodarske važnosti. Most je preuređen i pojačan tako da se cestovni promet odvija nesmetano u oba smjera, a željeznički je nezavisan od njega. Predsjednik Vlade Viktor Orbán je istaknuo kako je u godinu dana otkako je na vlasti u njegovu rodnom zapadnom Zadunavlju otvoreno novih 150.000 radnih mjesta i najavio da će tom stopom ići dalje uz nadu da će se to osjetiti i u Bačkoj. Obnova mosta dobro je došla boljem povezivanju bačkih Hrvata s onima u Baranji, pa i s RH.“ (str. 236). Naš mostograditelj-diplomat dobro je osjetio početak jednog liderstva!
Mostograditelj Marić je nastavio profesuru u Zagrebu, uz mnogobrojna gostovanja i priznanja u Mađarskoj, a diplomat Marić je nastavio svoje generalno konzulstvo u Hrvatskom diplomatskom klubu, uz poštovanje, prijateljstvo i zahvalnost svih nas.
Neka Ti je laka zemlja Tvoja hrvatska!
Emilio Marin, predsjednik Hrvatskog diplomatskog kluba
Fotografije: Krešimir Žnidarić, Milada Privora