Hrvatski diplomatski klub je u suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova organizirao 6. srpnja 2026. godine u 12 sati u prostorijama MVEP-a, predavanje “Od Komiže do kvantnog doba” profesora Johna M. Martinisa, uvaženog dobitnika Nobelove nagrade za fiziku 2025. godine i počasnog člana Hrvatskog diplomatskog kluba. Profesor Martinis je državljanin Sjedinjenih američkih država, a porijeklom je Hrvat iz Komiže s otoka Visa.
Prisutne je pozdravio prof. dr. sc. Emilio Marin, predsjednik HDK istaknuvši kako posjeta nobelovca simbolizira dublju dimenziju diplomacije, temeljene na znanju i integritetu. Prof. Marin je povukao paralelu između rada prof. Martinisa u području kvantne fizike i povijesnog doprinosa Ruđera Boškovića, koji je anticipirao bitne principe moderne kvantne fizike, naglašavajući da je znanost duboko ukorijenjena u hrvatski identitet. Govor profesora Marina prenosimo u cijelosti u prilogu.
Potom je uslijedilo obraćanje dr. sc. Gordana Grlića Radmana, ministra vanjskih i europskih poslova koji je naglasio kako ova posjeta predstavlja rijedak privilegij, ističući da se profesor Martinis, iako dolazi iz Kalifornije, u mnogim pogledima “vraća kući”. Ministar je istaknuo kako su znanost i diplomacija komplementarne djelatnosti – dok diplomati grade mostove, znanstvenici kroz znatiželju i traganje za odgovorima povezuju zemlje i narode. Ministar Grlić Radman odao je priznanje profesoru Martinisu za njegov rad koji je teorijske ideje transformirao u tehnologije koje oblikuju budućnost – od medicine i naprednih materijala do umjetne inteligencije i sigurnih komunikacija. Posebno je emotivno doživljena povezanost profesora Martinisa s njegovim podrijetlom iz Komiže na otoku Visu. Ministar je istaknuo kako je ta životna priča poruka mladima da podrijetlo iz male sredine ne predstavlja ograničenje, već temelj za postizanje vrhunskih svjetskih uspjeha. Dijelove obraćanja ministra Grlića Radmana donosimo u prilogu.
Na koncu nas je prof. Johna M. Martinisa počastio predavanjem pod naslovom „Od Komiže do kvantnog doba“, koje je bilo osobno, znanstveno usmjereno i snažno motivacijski. Temeljne poruke bile su: važnost znatiželje, poticanje hrabrosti djece i mladih u postavljanju pitanja, razvijanju poduzetničkog duha, te činjenica da kvantna tehnologija ulazi u fazu stvarne primjene.
Ovaj događaj potvrdio je važnost povezanosti između vrhunske znanosti i profesionalne diplomacije, a Hrvatski diplomatski klub ostaje platforma za promicanje diplomatske kulture i razumijevanja.
Događaj je okupio članove Hrvatskog diplomatskog kluba, dužnosnike i djelatnike Ministarstva vanjskih i europskih poslova, načelnika i polaznike Diplomatske akademije, te predsjednika i potpredsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Još jednom se potvrdila uspješna suradna HDK-a i MVEP-a, uz posebnu zahvalu veleposlaniku RH u Švedskoj i članu Hrvatskog diplomatskog kluba, dr. sc. Siniši Grgiću, na koordinaciji dolaska, organizaciji i provedbi boravka prof. Martinisa. Od prvog trenutka veleposlanik Grgić prepoznao je značaj sveukupnosti profesora Martinisa.
Fotografije: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Milada Privora
Govor prof. Marin
Poštovani uzvanici,
čast mi je da smo ovaj događaj, mi, uime Hrvatskoga diplomatskog kluba, organizirali s MVEP-om te zahvaljujem na tome ministru Goranu Grliću Radmanu. Upravo je Ministar, 18. prosinca prošle godine, s ove govornice, objavio da je tog dana Skupština HDK, u kojem je i on naš redoviti član, izabrala Prof. Johna M. Martinisa za počasnog člana HDK. Praktički od tad su započele pripreme za dolazak Prof. Martinisa u Hrvatsku, pripreme koje smo koordinirali u Glavnom tajništvu MVEP-a zajedno s veleposlanikom RH u Švedskoj Sinišom Grgićem. I evo nas u krunskom trenutku, kad nam se dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2025. svečano obraća u ovoj zrinjevačkoj ljepotici koja simbolizira našu diplomaciju, ne samo u profesionalno karijernom smislu, već u onom dubljem i svestranijem pogledu, kojem sam i ja nastojao dati svoj obol, a kojem naš HDK želi usmjeriti svjetla pozornice, od prije nekoliko godina, pozivajući kao govornike za svečano obilježavanje Dana međunarodnog priznanja RH 15. siječnja, naše znamenite sunarodnjake, primjerice Miru Gavrana, Zlatka Dalića, Igora Rudana, Mirka Šundova, koji su postali naši počasni članovi. Tim nam je putem, slično, premda ne tim datumom, stigao i John Martinis.
Profesore Martinis, HDK je osobito počašćen što Vas u ovoj palači MVEP-a može dočekati, ne ugostiti, jer ste mu Vi učinili čast primitkom počasnog članstva krajem prošle godine, pa je od tad ova kuća na neki način i Vaša kuća. Tako ste postali drugi Amerikanac naš počasni član. Zanimljivo je, na inverzan način od prvoga. Vi s Vašim poslom i istraživanjem niste imali veze s ovom zemljom, ali jeste po Vašem podrijetlu. Peter Galbraith, po podrijetlu nema veze s nama, ali je s poslom bio i te kako u vezi, bio je prvi veleposlanik SAD-a u RH.
Dragi John, od naših prvih kontakata neposredno nakon proglašenja lanjske Nobelove nagrade za fiziku, naš zajednički jezik, naravno, nije bila fizika, tako je to i danas, pred ovim uglednim auditorijem. Ali mi smo našli taj jezik zahvaljujući zajedničkom shvaćanju uloge znanosti u suvremenom svijetu, te u osloncu na neke stare ili prastare korijene za koje smo svjesni da nas povezuju s ovom zemljom ili pak zavičajem Tvoje obitelji na otoku Visu, otoku bogatom poviješću od 4. st. pr. Kr. kad su doseljenici iz Sirakuze formirali svoju koloniju imenom Issa. Kao mladi arheolog iskopavao sam dio znamenite helenističke nekropole, potom sam sudjelovao u projektu Britanske akademije „Lexicon of Greek Personal Names“, da bih nedavno o tim imenima u Dalmaciji, među kojima najveću skupinu čine upravo ti drevni helenistički doseljenici na otok Vis, objavio knjigu.
Dame i gospodo, u obrazloženju za dodjelu Nobela Prof. Martinisu istaknuto je „for the discovery of macroscopic quantum mechanical tunnelling and energy quantisation in an electric circuit“. Kad je 1932. dodijeljen Nobel Werneru Heisenbergu, u obrazloženju je pisalo „for the creation of quantum mecanics, the application of which has, inter alia, led to the discovery of the allotropic forms of hydrogen“. Heisenberg, koji je 1969. proglašen počasnim doktorom Sveučilišta u Zagrebu, a kojega sam imao čast 1974. slušati u seminaru Ivana Supeka u Dubrovniku, Heisenberg, kojega enciklopedije definiraju kao „quantum mechanics pioneer“, izrazio se, da je naš Ruđer Bošković hrvatski Leibniz. Za Boškovića, koji je 1761. postao član Akademije znanosti u Londonu (Royal Society), enciklopedije pišu da je svojom Theoria philosophiae naturalis 1758. postavio temelje koji su prethodili kvantnoj fizici. Ali još prije, u svojoj knjizi De Viribus Vivis 1745, Bošković je proučavajući Newtonovu korpuskularnu teoriju svjetla počeo rabiti latinski termin „quantum“ te je, ako dobro razumijem, anticipirao bitne principe kvantne fizike.
Dragi John, može li jedan nestručnjak poput mene, ali s motrištem iz šireg povijesnog spektra, zaključiti da je John Martinis, Amerkanac iz Kalifornije, ali korijenjem iz Komiže na otoku Visu, koji će preksutra biti proglašen počasnim doktorom Sveučilišta u Splitu, u nekoj paralelnoj ili čak u istoj znanstvenoj brazdi našeg velikog Dubrovčanina Ruđera Boškovića?
Zagreb, 6. srpnja 2026.
Predsjednik Hrvatskoga diplomatskog kluba
prof. emerit. dr. sc. dr. h. c. Emilio Marin, akademik francuski, član Papinskog odbora za povijesne znanosti
Iz obraćanja ministra Grlića Radmana
Od Komiže do kvantnog doba: Posjet nobelovca Johna M. Martinisa
Velika mi je čast poželjeti vam dobrodošlicu u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Ne događa se često da u ovoj zgradi imamo privilegij ugostiti dobitnika Nobelove nagrade. Još je rjeđe da možemo pozdraviti nekoga tko, iako dolazi iz Kalifornije, na mnogo načina zapravo se vraća kući. Profesore Martinis, istinska nam je čast imati vas danas među nama.
Znanost kao inspiracija
Znanost se često opisuje kao potraga za odgovorima. No, po mom mišljenju, najveći se znanstvenici ne prepoznaju po odgovorima koje daju, nego po pitanjima koja se usuđuju postaviti. Vaša je karijera prekrasan primjer toga. Vaš je rad pretvorio ideje koje su nekoć pripadale području teorije u tehnologije koje će oblikovati budućnost — od medicine i naprednih materijala do umjetne inteligencije i sigurnih komunikacija. Malo je znanstvenih postignuća koja doista dijele povijest na „prije“ i „poslije“. Vaše je jedno od njih.
Hrvatska možda nije velika zemlja, ali je oduvijek vjerovala u snagu znanja. Od Ruđera Boškovića do Nikole Tesle, znanost je važan dio našeg identiteta. Zato nam je posebno drago da ćete tijekom boravka posjetiti Institut Ruđer Bošković te upoznati hrvatske istraživače.
Kad smo kod programa posjeta, želio bih posebno istaknuti veleposlanika Sinišu Grgića, koje se od same ceremonije, pa do danas, srcem i dušom angažirao da profesora Martinisa dovede doma, u Hrvatsku.
Vjerujem da ovakvi susreti nisu samo protokolarni, nego da upravo iz njih često nastaju nove ideje, nova partnerstva i buduće suradnje. No postoji još jedan razlog zbog kojeg nam je ovaj posjet posebno drag. Vaši obiteljski korijeni vode u Komižu, na otoku Visu, a priča o hrvatskim iseljenicima u San Pedru jedna je od najljepših priča naše dijaspore. Pokazuje koliko daleko čovjek može otići, a da pritom ne zaboravi odakle je krenuo. To je poruka koja nadahnjuje, pogotovo mlade ljude. Pokazuje da podrijetlo iz male zemlje ili malog mjesta nije ograničenje, nego često upravo temelj na kojem se grade najveći uspjesi.
Mostovi među narodima
Kao diplomati često govorimo o izgradnji mostova. Znanstvenici to čine već stoljećima. Povezuju države znanjem, znatiželjom i povjerenjem. U tom smislu, znanost je jedan od najuspješnijih oblika diplomacije koje imamo. Zato iskreno vjerujemo da će vaš posjet označiti početak još snažnijeg odnosa s Hrvatskom — bilo kroz predavanja, suradnju s našim institucijama ili inspiraciju za sljedeću generaciju hrvatskih istraživača.
Profesore Martinis, hvala vam ne samo na tome što ste proširili granice ljudskog znanja, nego i na tome što nas podsjećate da se može dosegnuti sam vrh svijeta, a pritom ostati ponosan na mjesto na kojem je nečija priča započela. Dobrodošli kući, profesore Martinis. Hvala. Thank you.