„Diplomatski pečat ‒ sasvim osobno“ jedinstvena je zbirka 105 kratkih osobnih priča i sjećanja diplomata koji su bili kreatori i akteri vanjskih politika Republike Hrvatske. Riječ je mahom o doajenima naše diplomacije, hrvatskim predsjednicima, premijerima, ministrima vanjskih poslova i europskih integracija, veleposlanicima i generalnim konzulima. Većina njih upravo su članovi Hrvatskog diplomatskoga kluba. Štoviše, sama ideja za knjigu nastala je na jednom od neslužbenih sastanaka dijela članova Kluba u jednoj zagrebačkoj slastičarnici. Uskoro se okupio cijeli autorski tim te je uz veliku potporu izdavača Sveučilišta u Zagrebu knjiga ugledala svjetlo dana upravo uoči obilježavanja 30 godina međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske. Svečana promocija održana je 14. siječnja u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ideja autorā knjige prof. dr. sc. Gorana Bandova, novinarke i urednice u Redakciji vanjske politike HTV-a Jelene Perleta i komentatorice i urednice vanjske politike Nove TV Ivane Petrović bila je na suvremen i zanimljiv način približiti javnosti ljude koji su bili ključni protagonisti razdoblja priznavanja Hrvatske. Upravo su oni i hrvatska diplomacija tvorili svojevrsnu drugu bojišnicu o čemu se danas nedovoljno zna. Tim su riječima autori ukratko približili samu ideju na promociji knjige koja je okupila velik broj uglednika iz hrvatskoga javnog i diplomatskog života, a u ime Diplomatskoga zbora nazočan je bio apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua.
U ime izdavača skup je pozdravio rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras istaknuvši kako je upravo Sveučilište u Zagrebu uvijek bio vrijedan partner u svim međunarodnim procesima. Uz njega, uvodnu riječ u samoj knjizi napisali su predsjednik RH Zoran Milanović i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković. „Nema u povijesti Europske unije primjera države koja je postala njezina članica s još svježim ratnim iskustvom i ranama, koja je, ni dva desetljeća prije pristupanja, imala dijelove svojeg teritorija pod okupacijom, razorene gradove i tvornice, minirana polja i šume, te stotine tisuća izbjeglica i prognanika koje je zbrinjavala. Tim je veći i važniji uspjeh Hrvatske, a u njemu je diplomacija dala svoj značajan doprinos.“ Napisao je to premijer Plenković u svojoj uvodnoj riječi ističući i kako je danas Hrvatska diplomatski prisutna na svim kontinentima s ukupno 58 veleposlanstava, šest stalnih misija i predstavništava pri međunarodnim organizacijama, 22 generalna konzulata, tri konzulata te 109 počasnih konzulata, „Posebna mi je čast da sam kao prvo premijer i sada kao predsjednik Republike imao prilike predstavljati Republiku Hrvatsku na samitima NATO-a 2012. (Chicago), odnosno 2021. godine (Bruxelles). O tome, iskreno govoreći, nisam mogao ni razmišljati u razdoblju kada sam se kao mladi diplomat počeo baviti NATO-om.“ Na taj je način predsjednik Zoran Milanović zaokružio svoju uvodnu riječ u „Diplomatskom pečatu“.
Pogovor knjizi napisao je najdugovječniji šef hrvatske diplomacije i sadašnji posebni savjetnik hrvatskoga premijera dr. Mate Granić. U svom obraćanju okupljenima u NSK-u ukratko je podsjetio na brojne trenutke i akcije diplomatske borbe RH. „Za međunarodno priznanje Republike Hrvatske najzaslužniji su predsjednik Tuđman osobno, hrvatski branitelji i Vlada demoS lijeva: Ivana Petrović, kratskog jedinstva. Da Zdenka Weber i se Hrvatska nije obraJelena Perleta nila od velikosrpske agresije, nikad ne bi bila međunarodno priznata.“ Jasne su to riječi i poruka ministra Granića čija je završna riječ također dala poseban pečat cijeloj knjizi čiji su recenzenti prof. dr. sc. Livia Kardum i dr. sc. Petar Kurečić. Diplomatski doajeni Ljerka Alajbeg i Svjetlan Berković svojim su primjerima i kratkim analizama zainteresiranoj mnogobrojnoj publici (nažalost ograničenog broja zbog tadašnjih epidemioloških mjera) približili svoje priče i razdoblje hrvatske borbe za njezino priznanje u kojoj su i sami sudjelovali. „Hrvatski političari i diplomati svaki su svojom kratkom diplomatskom pričom, pišući „sasvim osobno“, pokazali da su majstori pisane minijature prožete kvalitetnom, političkom i diplomatskom misli. Knjiga je pisana kako bi i najkompliciranije diplomatske zavrzlame uspješno doprle do svakog čitatelja“. Ovaj tekst završila bih upravo ovim citatom iz uvodnika, a koji najbolje ocrtava zašto je „Diplomatski pečat ‒ sasvim osobno“ nastao. Osobno bih posljednje rečenice posvetila divnoj uspomeni na prvoga hrvatskog veleposlanika u Republici Francuskoj i bivšeg predsjednika Hrvatskoga diplomatskoga kluba gospodina Smiljana Šimca koji je bio iznimna potpora tijekom nastanka knjige te nas je nažalost ubrzo nakon promocije prerano napustio kao i uvaženi professor emeritus Zvonimir Šeparović, hrvatski ministar vanjskih poslova i prvi stalni predstavnik RH u Ujedinjenim narodima.
Jelena Perleta