Poštovane članice i članovi Hrvatskog diplomatskog kluba,
Obraćam vam se kao izabrani predsjednik Hrvatskog diplomatskog kluba. Zahvaljujem vam na izboru koji me stavlja u dvojaku situaciju. Prvu, zahvalnosti da ste svi vi koji ste glasali dali mi podršku, drugu, obveze, jer uz takvu nenadanu potporu osjećam dužnost u većoj mjeri nego što sam to mislio prihvaćajući kandidaturu. Zahvaljujem vam i na izboru novog vodstva našeg Kluba, Upravnog vijeća, uključujući dopredsjednika, tajnika i rizničara, kao i Nadzornog odbora, u kojem su, rekao bih, uravnoteženo zastupljeni dosadašnji i novi članovi, karijerni i mi drugi, koji nismo bili karijerni diplomati. Stoga se nadam da možemo u našoj raznolikosti, ali i predanosti ciljevima našeg Kluba, dati nove doprinose u brazdi kontinuiteta.
Zahvaljujem vam i na velikom odazivu za izbore u našem Klubu. Unatoč pandemiji i posljedicama potresa koje su izravno utjecale na rad Kluba, nastojali smo održati skupštinu i izbore u uvjerenju da se oni ne smiju odgađati, pogotovo što smo ostali i bez predsjednika. Naravno, svjesni određenih manjkavosti koje donosi izborna skupština na daljinu, opredijelili smo se za odgovorno kandidiranje onih, ne baš brojnih koji su bili voljni svoje slobodno vrijeme dati na raspolaganje za ciljeve Kluba. Ovdje se ne radi o lukrativnim pozicijama koje bi opravdavale kritiku za koju se jedan naš član odlučio, što je naravno njegovo pravo. Velika većina je međutim dobro razumjela naše intencije, premda prijedloge nije slijepo slijedila: neki su pobrali plebiscitarnu potvrdu drugi snažnu, treći osrednju, što pokazuje da su članovi ozbiljno shvatili izbore i to nas sve koji smo izabrani bez obzira s kakvom potporom, stavlja u poziciju velike odgovornosti, unatoč tome, što je važno imati na umu, da je naš rad dobrovoljan i besplatan. Nadam se da će i naši članovi to shvatiti te se upravo zbog toga u većoj mjeri uključiti u rad Kluba, jer bez članova nema ni Kluba.
Nakon naših utemeljitelja, od kojih su neki i danas s nama, na što sam posebno ponosan, nakon vodstva Kluba koje su obilježila tri moja prethodnika, Andrija Tvrtko Mursalo, Sergej Ivan Morsan i Smiljan Šimac, veleposlanici iz prvog desetljeća diplomacije Republike Hrvatske, evo i novog predsjednika koji je diplomatski frak obukao tek u drugom desetljeću. Dakle, moglo bi se s malo patetike kazati da nakon herojskog doba dolazi neko redovno, normalno, vrijeme. Daj Bože da ono takvim i ostane, premda proživljavamo na svjetskoj sceni sve samo ne normalno vrijeme. Djelujući u našem Klubu u trećem desetljeću diplomacije Republike Hrvatske, od toga šest godina kao dopredsjednik, nastojao sam u svojim relativno brojnim nastupima, uživo ili posredstvom našeg Glasnika, afirmirati širu koncepciju diplomatskog djelovanja, naravno, ne zanemarujući onu osnovnu, profesionalnu, kao što sam to nastojao i dok sam bio aktivni veleposlanik.
Na tom tragu, želio bih, u nadi da ćete biti voljni složiti se, preporučiti neke iskorake. Jedan sam najavio u brošuri koju je naš Klub objavio krajem prošle godine, a taj se odnosi na obilježavanje Dana međunarodnog priznanja, za koji sam obrazložio, nevezano od pitanja tko je na čelu Kluba, jer se to pitanje u tom trenutku nije ni postavljalo, jedan novi način obilježavanja. Drugi bi trebao biti u poboljšanju naše nazočnosti u javnosti posredstvom medija, počevši od naših mrežnih stranica pa dalje. Treći bi bio poželjan u osiguranju kvalitetnijeg prostornog rješenja za naš Klub. Jer bez adekvatnog prostora, koji naravno može biti skroman, ali dostojanstven, nema ni pravog Kluba. Četvrti je iskorak u pojačanju broja našeg članstva, poglavito onog u kategoriji redovitih članova. Postoje vjerojatno neki razlozi iz prošlosti koji su utjecali u odsutnosti nekih veleposlanika u našem redovitom članstvu, ali na pragu trećeg decenija života Kluba i s netom dobivenim najvišim priznanjem Poveljom Republike Hrvatske, mislim da se moramo usmjeriti prema budućnosti. Tu mislim i na veće uključivanje aktivnih veleposlanika u redovito članstvo Kluba.
Vjerujem da Klub može u većoj mjeri nego dosad, a na solidnim temeljima koje su postavili naši utemeljitelji prije 20 godina, biti i vidljiv i koristan kao svojevrsni Senat hrvatske diplomacije. Završavajući niz „Sjećanja i priloga za povijest diplomacije Republike Hrvatske – prvo desetljeće“, najznačajnijeg postignuća Kluba u proteklom razdoblju, nastavit ćemo taj epohalni poduhvat započinjući novi niz za drugo desetljeće povijesti diplomacije Republike Hrvatske. Vrednujući, međutim, u ovom trenutku ono što je napravljeno u drugom desetljeću rada Kluba, dosadašnje Upravno vijeće je kao svoju posljednju odluku dodijelilo niz priznanja članovima i podupirateljima Kluba, koja će im biti uskoro uručena, pa je moja ugodna dužnost u ovom trenutku, zahvaliti se nagrađenima, kao i dosadašnjem Upravnom vijeću i Nadzornom odboru Hrvatskog diplomatskog kluba. A članovima novog Upravnog vijeća i Nadzornog odbora, čestitajući im na izboru, želim dobar i plodonosan rad. Sretno!
Emilio MARIN
U Zagrebu, 13. travnja 2022.