Neven Šimac (1943.-2025.) in memoriam, Zagreb, Krematorij, 16. lipnja 2025.
Poštovana obitelji, poštovani skupe,
Uime HDK-a, tužna me je zapala čast ispratiti s ovog zagrebačkog posljednjeg počivališta naših sugrađana, i to prema Splitu, središtu Dalmacije, našeg počasnog člana od 5. veljače 2014., Nevena Šimca. Treći grad koji u ovoj prigodi moramo spomenuti jest rodni grad našeg vrlog pokojnika, Osijek. Taj trokut pokriva Hrvatsku, kojoj je Šimac – kako je uklesano na jednoj spomen ploči jednom drugom istaknutom Hrvatu u Splitu – poklonio um i srce! Tim se gradovima dodaje Pariz, u kojem je živio i preminuo, te iz trokuta dobivamo još stabilniji četverokut. Um je, rekao bih, poklonio Francuskoj, ali svojoj rodnoj zemlji, um i srce. I zato, vječna mu zahvalnost.
Ako bacimo pogled na popis počasnih članova našeg HDK, opazit ćemo da u tom nizu od 14 osoba, uz svako ime, navedena je i jedna dužnost ili profesija, jedino uz ime Nevena Šimca tako nešto nije navedeno. Netko bi mogao pomisliti da je to omaška. Meni se čini da nije, već će prije biti znak da su drugi postali naši uvaženi počasni članovi, između ostalog, i zahvaljujući tome što je navedeno uz njihovo ime: predsjednik, ministar, izbornik… Neven Šimac je to postao upravo zato jer je bio i djelovao kao Neven Šimac, bio je, on sâm, institucija!
Čini mi se da pamtimo svi njegove istupe iz početka 90tih u Francuskoj za obranu Hrvatske, koji su zahvaljujući televiziji ušli u tolike domove, iz tih godina ostala nam je dragocjena njegova knjiga, prvo na francuskom, a potom i na hrvatskom (suautori Marc Gjidara i Mirko Dražen Grmek) „Etničko čišćenje: povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji“, pamtimo njegov angažman u hrvatskom javnom prostoru u prilog europeizaciji, demokratizaciji, javnom dobru, ne zaboravljamo njegovo sudjelovanje u komisiji HBK „Iustitia et Pax“ za socijalnu pravdu, pamtimo ga kao suosnivača Hrvatsko-francuskih pravnih i upravnih dana u Splitu, a sve poradi veće vladavine prava. Zbog svega toga, nismo bili osobito iznenađeni kad se u poznim godinama natjecao za mjesto pučkog pravobranitelja RH, premda nije bio izabran.
Ali, u ovom času, ne mogu a ne izreći i djelić privatne memorije. Stjecajem obiteljske okolnosti, čuo sam za Nevena Šimca, još kao mladić, kad bi moj otac došao kući i nekako svečano kazao „došao je Bulat“. Taj Bulat bio je otac Gorke ili Bebi, Nevenove supruge, i imao je za drugog zeta Vicu Vukova. Moj otac je bio Bulatov prijatelj, frankofon i frankofil, i to bi nam u kući kazao, premda mi nismo poznavali Bulata, kao da je u Split došao Napoleon, tako sam čuo prve priče o Parizu, i to je bilo za mene comme si tout Paris arrivait avec ses bijoux ! Tome neka je dopušteno pridodati samo još jedno, mnogo kasnije, sjećanje, kad smo u splitskom HNK, u prigodi nezaboravne remise de l’épée d’académicien, sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, Jankom Vranyczany Dobrinovićem i Ottom von Habsburgom, pjevali „U boj, u boj!“, onaj isti, zbog kojeg je duha, nekoć mladi Neven bio utamničen.
Parafrazirajući riječi don Frane Bulića u oproštaju od Tadije Smičiklasa, posljednji put bih pozdravio Nevena Šimca: Neka Tvoj duh odlijeće od zagrebačkih gora do obala jadranskoga mora, da bodri mlađe naraštaje na ustrajni patriotski i stručni rad! Neka Tvoj duh spaja duhove, barem na kulturnom polju, od Francuske do Hrvatske, u našoj Europi!
Pax Tibi cum Sanctis.
Emilio Marin
Fotografije: Milada Privora